Jadran ili Adria dobio je ime po nekadašnjoj talijanskoj istoimenoj luci. Danas se grad nalazi 38 km udaljen od mora. To je stoga što se sjeverna obala stalno uzdiže, a južna spušta. Jadransko more a posebno njegova istočna obala urešena stotinama otoka, otočića, hridi, zaljeva, uvala jedinstvena je u Europi. Privlačna je za krstarenja motornim brodom, gliserom ili jedrilicom, ali isto tako i modernim akvanautima, koji gušte nalaze pod morem. Jadran obuhvaća prostor između Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Istočna obala od Prevlake do rta Savudrije pripada Republici Hrvatskoj, uključujući sve otoke, otočiće i hridi duž obale, te otočje Palagruža.

Hidrografski i oceanografski podaci dubine
Najplići dio našeg mora nalazi se u Istri, gdje dubina ne prelazi 50 metara. Od Pule se dno blago spušta tvoreći dugačku, usku udolinu koja se pruža od otoka Žirje prema Italiji, a naziva se Jabučka kotlina. Tu je najveća dubina oko 240 metara. Od Jabučke kotline dno se uzdiže do Palagruškog praga gdje je najveća dubina 130 metara. Južnije dno strmo pada prema Južnojadranskoj kotlini, gdje je najveća izmjerena dubina oko 1300 metara.

Morske mijene
Morske mijene ili doba periodična su spuštanja i dizanja razine mora, a nastaju kao posljedica djelovanja privlačnih sila Mjeseca i Sunca na vodene mase Zemlje. U Jadranu plima i oseka imaju relativno male amplitude. Na južnom dijelu razlika je vrlo rijetko iznad četrdesetak centimetara, dok je u sjevernom dijelu nešto veća, tako u Istri i Tršćanskom zaljevu iznosi do 1 metar. U pojedinim uskim kanalima i zaljevima plima može za dugotrajnog jakog juga osjetno narasti, pa se dogodi da poplavi obale. Ta je pojava karakteristična za velike i duboke zaljeve južnog Jadrana ( npr. Vela Luka na Korčuli, Starigradski zaljev na Hvaru ). Morske mijene mješovitog su tipa; što znači da su za mlada i punog Mjeseca poludnevnog ritma, a za prve i posljednje četvrti jednodnevnog. Amplitude su im jako nepravilne. Na mijene znatno utiče i atmosferski tlak, tako će se za promjenu od 1hPa razina mora promijeniti za 1 cm. S obzirom na male promjene, prilikom ronjenja ne moramo se na njih obazirati.

Morske struje
Morske struje nastaju pod utjecajem vjetrova, razlika u tlaku, temperaturi, te razlikama u salinitetu. S obzirom na smjer mogu biti horizontalne ili vertikalne. Postoje i pridnene struje koje se javljaju kao posljedica pokretanja vodenih masa iz toplijih u hladnija područja, pri čemu se površinski sloj hladi te spušta prema dnu. U Jadranu su struje slabo izražene. U nekim uskim kanalima i prolazima ( npr. u Pašmanskom kanalu , prolazu na Grebenima kod Dubrovnika ) su dosta jake, pa na njih treba pripaziti. Brzina struja mijenja se u pojedinim područjima, te tako ovisi i o vremenskim razdobljima. Srednje brzine struja su oko 0,5 čvorova, ali mogu doseći brzinu i od 4 čvora. Prilikom ronjenja uvijek nastojimo odrediti smjer struje. Na početku ronjenja krećemo se protiv struje, da bismo se na povratku vraćali sa strujom. Ako je ikako moguće struju je najbolje izbjeći ili plivati okomito na nju.

Slanost mora
Morska je voda otopina složenog sastava. Osim otopljenih soli raznih kemijskih elemenata, od kojih prevladavaju kloridi i natriji, zastupljeni su i oligoelementi, kao i neki drugi elementi. Ukupna količina soli otopljena u jednom kilogramu morske vode naziva se salinitet, koji se obično izražava u gramima ili promilima. Slanost Jadranskog mora u prosjeku iznosi 38,30 promila, tj. u 1 kg vode otopljeno je 38,30g soli. U sjevernom dijelu slanost je nešto manja od srednjeg i južnog zbog utjecaja rijeke Po.

Temperatura mora
Temperatura je vrlo važan ekološki činilac. Utječe na morske organizme i procese u moru, a i na nas ronioce. More apsorbira veliku količinu topline nastale zračenjem Sunca. Toplina se širi putem kondukcije i konvekcije. More oko 25 puta brže odvodi toplinu. Jadransko more ima izraženu godišnju promjenu površinske temperature. Srednja godišnja temperatura je 11 C. Zimi je more najhladnije, te površinska temperatura iznosi oko 7C, vrlo rijetko može se spustiti i niže. U proljeće, more se počinje zagrijavati, te se površinska temperatura penje do 18C. Ljeti kada je zagrijavanje najveće, površina mora se zagrije od 22 do 25C, a u južnom Jadranu i Istri i 27C. U Jadranu se vrlo dobro razlikuju termokline, tj. dijelovi vodenog stupca iste temperature. Termoklina je najizraženija ljeti, a zimi dolazi do pojave izotermije tj. izjednačavanja temperature u cijelom vodenom stupcu. Ljeti možemo zamijetiti prvu termoklinu na dubini od 3 do 5 metara, sljedeća je oko 12 , slijedi skok na 18 metara, a ispod 30 metara je temperatura uglavnom tijekom cijele godine konstantna. U toplijem dijelu godine dostatnu toplinsku zaštitu roniocima će pružiti mokro ili polusuho ronilačko odijelo izrađeno od neoprena, debljine od 5 do 6 mm. U hladnijem dijelu godine, kada se temperatura mora spusti ispod 15C, preporuča se uporaba suhog ronilačkog odijela kako bi se izbjeglo nepotrebno pothlađivanje.

Valovi na Jadranu
Valovi nastaju prvenstveno kao posljedica puhanja vjetrova. Što je doseg tj. površina po kojoj vjetar puše veća, to će i valovi biti veći. Jačina im ovisi o konfiguraciji te izloženosti obale. Na taj način omogućeno je miješanje površinskog sloja s vodom iz dubine, i sudjelovanje u izmjeni plinova između atmosfere i mora. Razlikujemo krijestu i dol vala. Dužina vala je udaljenost između dva dola. Najčešće visine valova u Jadranu su između 0,5 i 1,5 metara visine, a vrlo rijetko prelaze 5 metara. Valovi nastali kao posljedica puhanja juga, znatno su veći, i za ronioce opasniji, nego valovi od prouzročeni burom. Treba pripaziti pri ulasku i izlasku iz vode u područjima izloženim jakom djelovanje valova.